Skoči na glavni sadržaj

VSITE - Intervju s alumnijem Nikolom Paićem

VSITE - intervju s Nikolom Paićem

Reci mi nešto o sebi! Što radiš, čime se baviš?

Trenutno sam izvršni direktor u tvrtki Valinge d.o.o. i u Ogulinu gradimo najveću tvornicu podnih obloga na svijetu. Jedna od sestrinskih firmi se zove Bjelin d.o.o. Većinski vlasnik svega je gospodin Darko Pervan. Autor je preko 3000 patenata i klik sistema za podne obloge.

Kako si se ti tu našao?

Ja sam se zaposlio, nakon što smo se ja i supruga vratili iz Engleske, kao informatičar u tvrtki Bjelin d.o.o. Moj prvi projekt u Bjelinu je bila potpuna rekonstrukcija informacijskih sustava, hardvera, infrastrukture, softvera. Jedino što nisam dirao i mijenjao je bio ERP, koji se promijenio kad je kupljen Bjelin.

Mala digresija za čitatelje – što je ERP?

SCAD je ERP (SCAD - SChool ADministration - VSITE-ov informacijski sustav, razvijen na VSITE-u, odlična stvar). ERP – Enterprise resource planning je sustav za planiranje resursa poduzeća i integrirano upravljanje glavnim poslovnim procesima. Sva upravljanja u, ne znam sad naći iznimku, npr. u trgovini, ugostiteljstvu, proizvodnji, sve se računa kroz neke resurse, sve što radiš sa imovinom, sa novcima… Na faksu su ti resursi studenti, predavači, dokumenti, a u proizvodnji parketa je to drvo, boja…

Ok, vratimo se na tračnice, skrenuli smo sada…

Znači jedino što nisam mijenjao je taj ERP. Sve drugo smo mijenjali. Kompletan videonadzor, uz infrastrukturu, optiku i bakar, politiku upravljanja videonadzorom i nadgledanja videonadzora.

Pojavila se potreba za novom tvornicom i vlasnik se odlučio za Ogulin. Tvornica mora biti Industry 4.0. ready. Pomoć pri odlučivanju bi trebala dobiti od nekog sustava. To ne možeš ako nemaš dobru infrastrukturu, ako nemaš dobar softver, ako nemaš obučene ljude. Onda sam ja tu isplivao kao čovjek koji bi trebao voditi taj projekt – izgradnju nove tvornice. Što se tiče građevinskih radova, taj projekt vodi drugi kolega, ja sam tu što se tiče izvršnih poslova. Uz neke poslovne odluke uprave, spajanja, razdvajanja kompanija, odlučili su mene staviti kao izvršnog direktora i prokurista te tvrtke. Uprava je, uz to apsolutno povjerenje koje možeš dati prokuristi, imala povjerenje da ćemo tvornicu staviti na zdrave noge. Sada se gradi, neki strojevi su već unutra, sljedeći tjedan dolaze i prvi programeri iz Španjolske i Njemačke, koji će to sve objediniti, liniju po liniju, korak po korak. Dobro smo zagazili u projekt, nije više samo na papiru.

…a Hrvatska je interesantna jer imamo drvnu sirovinu.

Hrvatska je interesantna Darku Pervanu iz patriotskih razloga. On je rođen u Hrvatskoj, ali je kao mali otišao. Otac mu je Splićanin, majka Dubrovkinja. Otac mu je bio trener Švedske olimpijske plivačke reprezentacije i otišao je sa obitelji u Švedsku.

Znači on je sve sam izgradio…

Da, počeo je 70-ih u tvrtki Swedish Match kao direktor tima za proizvodnju  laminata. Tada se laminat lijepio na podlogu. Druga firma u kojoj je radio se bavila razvojem tih ljepila za podove i on je došao na suludu ideju da kaže direktoru „…ali ja imam ideju za klik sistem da ne moramo lijepiti“ – pa je dobio otkaz.

Rekao je direktoru firme koja proizvodi ljepilo… kao Nikola Tesla kad je rekao da može bez vodiča…

Danas 96 % proizvođača koristi njegove patente povezivanja podnih obloga po klik sistemu.

Vratimo se sada malo unatrag na tvoje studentske dane. Ti si završio VSITE.

Da, ja sam na VSITE došao sa strojarstva. Na strojarstvu sam bio dvije godine i tamo je bio spoj „neću ne mogu, ne znam“ i to me prebacilo na VSITE. Njihovo je bilo „ne mogu“, moj je bio „neću“ (smijeh), a „ne znam“ je bio od mog oca, i „Aj ti tu!“

Aj ti tu u IT!

I tako ja na VSITE. Prenio sam neke matematike sa strojarstva, koje sam tamo odslušao i položio. Sociologiju kod prof. Miše nisam morao slušat (haha). Kad sam upisao studij? 2007-e, 2008-e?

Je li moguće da je toliko prošlo…?

Taj prvi stručni studij sam završio u roku, obranio završni rad.

Koji smjer si završio?

Programiranje.

Kako? Šta?

Baš. Samo. Programiranje. Prije VSITE-a nisam isprogramirao liniju koda, možda u srednjoj školi u nekom Basicu, tipa GO TO 10  i takve neke gluposti, deseta linija koda, to je bio cls, clear screen, ružno, glupo…

Koja je razlika između strojarstva i VSITE-a?

Ne znam nisam završio strojarstvo. (haha)

Ali, dobro, bio si dvije godine tamo.

Drugačiji su koncepti, ono je državni fakultet, tamo te gledaju kao brojku. Tek kad dođeš do nekog demosa ili malog labosa, onda te zapamti asistent, a opet te ne zapamte jer ima 40 grupa labosa i ne dopireš. Ti si samo broj. Oni se kao trude da ne budeš, ali ogroman je sustav i ne mogu drugačije. Ja njih razumijem. Nisu oni posustali, nije da oni loše rade…

Pa jasno, da, tako je i meni bilo na faksu. Sad ćemo mi iščeprkat ove dobre stvari o VSITE-u koje će biti meso ovog intervjua…

To je recimo razlika između VSITE i strojarstva. Na VSITE-u si ti ime i prezime, Nikola Paić, na svakom labosu. Referada, tamo si Nikola Paić, nisi „ostavite indeks pa dođite“, barem je tako bilo onda.

Apsolutno! Tamo svakog studenta znaju ponaosob, ja to još uvijek ne mogu vjerovati.

Dobro mislim, svako prođe kroz nju, tamo se potrude, to je taj asset, taj resource koji nosi taj dio priče da ne budeš samo broj.

…a zatim si i diplomski završio na VSITE-u…

Ne, onda sam se zaposlio na VSITE-u. Kad sam završio stručni studij, pojavila se potreba za sistem administratorom. Ja jesam završio programiranje, ali sam imao veliku želju i volju. Radio sam sa računalnim mrežama, programirao sam web stranice, radio sam razno razne instalacije na poslužiteljskim računalima, i to mi je jednostavno otvorilo vrata jer se to baš tada tražilo na VSITE-u. Završio sam u radnom odnosu, dobio sam zvanje asistenta na visokoj školi, bio sam asistent na Programskim metodama i apstrakcijama, programiranje u C-u.

To je jedan od onih uvodnih kolegija u smjer programiranje – UPROG, Uvod u programiranje i PMA, Programske metode i apstrakcije. Oba dva kolegija su sada u Pythonu. Obavezni su svima. I kada to završiš zapravo znaš želiš li programirati ili ne, to jest je li to smjer za tebe.

Tako je!

Kako to da si išao dalje na diplomski?

Dok sam radio na faksu, otvoren je diplomski studij. Prije podne sam držao vježbe iz PMA i još nekih kolegija, SPA (Strukture podataka i algoritmi), a popodne sam slušao predavanja. Kad se diplomski otvorio?

Ako ćemo sad upisivati desetu generaciju, onda 2013-te, 2014-te.

Ja sam diplomirao 2016-te Nakon toga sam se „odposlio“ sa VSITE-a. Nisam dao otkaz, jednostavno smo se preselili u Englesku. Na godinu dana. Tamo mi se taj koncept na kraju uopće nije svidio. Puno je bio bolji život i posao, i plaća na kraju krajeva, u Hrvatskoj. Žena je dobila ponudu u Bjelinu i vratili smo se natrag. Ja sam planirao otvoriti svoju tvrtku za programiranje. Imao sam dosta kontakata i započetih projekata koje sam mogao završiti kroz tu tvrtku, ali se u tom istom Bjelinu otvorilo mjesto informatičara sa odličnom ponudom i prihvatio sam je, i danas sam tu kao izvršni direktor u novoj tvornici.

Reci ti meni koja je uloga VSITE-a u svemu tome, u tvojoj karijeri? Što je to što si tamo naučio što ti je danas od neprocjenjive važnosti…

Žao mi je što nešto nisam naučio a to su bili kolegiji tipa Informacijski sustavi i  Vođenje projekata. To mi se onda nije sviđalo. Izgledao mi je kao pusta neka teorija. Mislim,… Informacijski sustavi su ovako debela skripta, (pokazuje prstima, neću reći koliko), buaaaa, neću ja to! A onda shvatiš da ti to u biti treba. Kad kreneš vodit neki projekt, puno je lakše „fulat“ tri projekta na faksu, nego kad „fulaš“ tri stvarna projekta (haha). Na faksu imaš neke izmišljene tvrtke, izmišljene probleme i tamo odmah shvatiš da tvoj koncept ne funkcionira jer si mislio da ćeš napravit novi Facebook, Google ili tako nešto. Naravno da nećeš. Kad to u realnosti napraviš, baciš novce, resurse, kolege, sve ih zezneš jer si mislio da će projekt „upaliti“, a nije.

Što se programiranja tiče, naučio sam postaviti koncept, razmisliti o problemu, to te sve nauče na VSITE-u. Ti ćeš 90 % svojih problema započeti sa google-om „How to…?“. Kreni gradit tvornicu – ne možeš guglat „How to make a factory?“ „Google tell me…Alexa?“…

Alexa ne pomaže.

Kako objasniti bravaru da njegovo znanje vrijedi, ali tebi ne treba 100 % njegovog znanja, pa mu ni ne možeš dati 100 % njegove željene plaće? To ne možeš zaguglati. Kako naći voditelja računovodstva, a da ga ne uvrijediš plaćom, jer on uostalom vidi tvoju, vidi budžet i smatra da vrijedi više. Kako? U našim krajevima. Možda u Švedskoj to ide puno lakše, možda to ne rješavaš u dnevnoj komunikaciji, možda je kod njih drugačije. Postoje li neke Osnove knjigovodstva ili nešto tako? To smo kod prof. Miše slušali. ORAC! Osnove računovodstva i financije! E, taj kolegij ti treba! Treba ti, bio ti poslovan čovjek ili ne.

Ovo je dobra poruka našim studentima.

Ti moraš znati svoju platnu listu u detalje, moraš znat gdje ode svaka lipa, što ide državi, što ode u tvoj neki fond, državni naravno, što ide u zdravstvo, što ode gradu ili tamo gdje si prijavljen, i što na kraju dođe tebi u džep, i kako rasporediti svoj osobni budžet. Sve naučiš tamo, samo što ćeš tamo voditi neku imaginarnu tvrtku.

Tu se krije odgovor što si pozitivno ponio sa preddiplomskog studij, sa diplomskog…

Na diplomskom je bilo više projekata na kojima si radio kroz cijeli kolegij, tri mjeseca. Naravno sa nekim kolegama…

...što je korisno jer…

…što je korisno jer tako stvari funkcioniraju. Rijetko koja kompanija ne funkcionira tako. Ne možeš ti sam sve raditi, fizički ne stigneš, moraš nekom kolegi, kolegici objasniti što bi ti on i zašto trebao napraviti, što ćeš ti napraviti, kako će to izgledati kad se to poveže u neki sustav koji je krajnji cilj. Kako ne dobiti slom živaca kada probiješ neki rok? Kako ne platiti penale iako ih trebaš platiti, i tako…

Mislim da te to ne mogu naučiti na faksu.

To ne mogu. Ali ti kažu „Eto vidiš, sad moraš platiti penale“, i onda kad dođeš u stvarni svijet ti već znaš da moraš platiti penale. Tvoja prva stavka kad počne projekt je „Kako ćemo se toga riješiti?“

Sjeti se neke lijepe uspomene s VSITE-a, imaš li neko najdraže iskustvo? …osim što je studirati VSITE jedna fantastična stvar,… jedno orgazmičko iskustvo,… najbolja odluka!... (haha)

Kojeg kolegu smatraš najboljim? (priključuje se u razgovor gospođa Paić)

A sad nećemo… recimo, nijedan profesor mi se nije zamjerio.

Kolegu studenta? (gospođa Paić)

A oni još uvijek studiraju. (opće veselje)

Znači, tko želi može uspjeti! Tko želi, može doživotno bit student,  a tko želi, može bit direktor tvornice!

Reci da li D.R. još uvijek studira?

Nemam pojma, morala bih jedan tren u SCAD.

To je čovjek koji je napravio svoj kompajler, to je čovjek na čijem softveru dan danas funkcionira zagrebačka burza. To je ozbiljan lik. Faks – sve je položio, ali završni neće napisati.

Neki ljudi jednostavno vole studirati na VSITE-u, jer je to, kao što smo već rekli, jedno orgazmičko iskustvo. (hahaha) Možda ostavim sve ovo u intervjuu. Da bude simpatično.

Super mi je što si rekao za profesore, možeš reći, bilo je, kao i u životu, dragih ljudi, koji mi odgovaraju na osobnoj razini, sa kojima sam super, ljudi koji ti osobno više ili manje odgovaraju, ali nemam niti jedno loše iskustvo.

Da, da, da.

To je dosta bitno.

Da si išao sad na neki kolegij ili ispit sa knedlom u grlu, kao „on će ti nešto“ – neće.

Mogao bi biti dobar intervju, da ne zvuči ono sad (nazi glasom) „VSITE je nabolji“ nego da zvuči životno, da bude iskreno. Čak i da je, ne možeš to nikad reći, k vragu, iako je. (smijeh, sasvim tiho) To je istina.

Možeš li se osvrnuti na VSITE s aspekta uloženo dobiveno? Pa čak i u financijskom smislu.

Da, da, da. Aspekt uloženo-dobiveno je svakako dobiveno. Win-win situacija. Ti ćeš, recimo, ako gledamo financijski, faks danas otplatiti sa plaćom pripravnika programera,… ako te 5 godina faksa  dođe 125 000 kn, sa pripravničkom plaćom ćeš ga otplatiti u dvije godine uz sve životne troškove.

Od programera pripravnika odmah možeš dobiti nešto. Za početak, environment u kojem se radi, na to se izgubi neko vrijeme. Kada to postavi za čas će se on uklopiti. Znaš li koliko treba jednom normalnom studentu? Treba mu 7 dana da shvati di je, šta je, od socijalizacije sa kolegama, do socijalizacije sa projektom. I gotovo. Imaš tipkovnicu i to je to.

Odlično! Znači, sa diplomom VSITE-a si spreman za rad!

Dobro, to se sad generalno odnosi na IT, ali VSITE je…

VSITE je IT tako da se odnosi na VSITE! (haha)

Ja sam sa VSITE-a i za VSITE znam da je to tako. Zašto se događaju ovi studenti koji nikad ne diplomiraju? Odu na praksu i oni ih odmah zgrabe. Kako ih zgrabe? Daju im pare! (haha)

Osjete lovu. Meni je to mama još govorila „Nemoj se zaposlit dok studiraš jer nikad nećeš završit“.

Drugo su studentski poslovi, to te čak natjera da završiš faks. (haha)

Koji bi tvoj savjet danas bio VSITE-u da bi bio bolji?

VSITE-u treba dedicirani prostor samo za njih. Jedino što ti je malo tlaka, je svaki put dolaziti na predavanja i gurati se sa klincima iz srednje škole.

Sviđa mi se što ovaj problem zapravo nije pravi problem, nego je čisto stvar luksuza.

Tehničke prirode.

Neka ti bude.

Nije da ti dođeš jednom tjedno pa te tamo neki klinci gnjave, nego to je srednja škola, muška, puna pubertetlija,…

…a ti si godinu dana stariji i misliš da su to takvi balavci da ih ne možeš gledat, a ne možeš ih gledat jer te podsjećaju na tebe, to ti je basic psychology. Misliš se : ovo je tako bolno, ova reminiscencija od prošle godine – od prije ljeta. Sviđa mi se to što, iako ja ovdje forsiram da dođemo do zaključka kako je VSITE najbolji, najbolji, najboljiiiiiii, ipak razgovor sam, prirodno ide u tom smjeru i ne moramo se truditi. To je ono što bi ti rekao?

Da, pokušavam se sjetiti,… ne, nema tamo ništa loše, jednostavno nema,…

Profesori su ok? Metodologija rada?…

…da, da,…obavezni labosi! To mi je super! Baš praktični labosi, osnove elektrotehnike, elektronike, digitalna, arhitektura, oni kovčezi od profesora Julija (simulatori), to je nešto što ti treba. Ja sam, dok sam bio na VSITE-u, bio zadužen za Iot (Internet of Things). Prvu Iot konferenciju u Hrvatskoj sam radio ja na VSITE-u.

Zamisli… Ajmo se mi vratit na Nikolu Paića, velikog direktora, bivšeg studenta VSITE-a.

Ja jesam fizički velik, ali nisam veliki direktor. Iza mene je cijela uprava, uz mene je čitav tim projektanata i inžinjera, ispod mene su vrhunski zaposlenici…

Šta bi ti savjetovao ljudima koje zanimaj IT, da li da studiraju VSITE?

Ma, obavezno, tu nema diskusije. Obavezno na VSITE, jer VSITE ti da strukturu od početka do kraja. Na prvoj godini kad učiš digitalnu elektroniku, ti misliš da to nema smisla. Već na drugom kolegiju, Arhitektura digitalnih računala, već ti treba ovo što si učio na digitalnoj. Kad shvatiš arhitekturu digitalnih računala, ti možeš shvatiti arhitekturu osobnih računala, možeš shvatiti operacijske sustave, možeš programirati u miru, možeš upravljati memorijom, a to ti daju ta dva bazična kolegija koje svi preskaču. Imam kolege programere koji kažu „ne treba ti digitalna ako ćeš programirati u Javi“. Da, ne treba ti ako ćeš raditi neku web aplikaciju. Ali ako želiš isprogramirati i natjerati tu web aplikaciju da ona malo razmisli, pa da ti nešto i ponudi, da čovjeku dâ support u nekoj odluci, onda ti to treba. Ne možeš bez toga. Danas možeš napraviti web stranicu u word-u. Ali ako ćeš napraviti aplikaciju koja će služiti svrsi i zarađivati neke novce…

Imam tu sad dosta toga…

Da, imaš…

Ovo ću pretipkavati sutra cijeli dan na poslu…ispalit ću. Nema veze, dobro je to. Dobit ćeš ga na autorizaciju. Ajmo nešto štosno za kraj. Studiraj IT? Studiraj VSITE?

Aj ti na IT!

Aj ti na IT! Na VSITE! Može!

TAGS

Klaićeva 7, 10000 Zagreb, tel. 01/3764200 fax. 01/3764264